U organizaciji prokupačkog Doma kulture u porti crkve Svetog Prokopija održana je promocija zbirke pesama Žitorađanina Gorana Antanaskovića pod nazivom „Tajna ruže“.
U njenom predstavljanju učestvovali su članovi hora „Bistri“ iz Žitorađe i prokupačka pesnikinja Ivana Đurković,čitajući recenziju Vlaste N. Cenića,kao i Milivoje Krstić koji je ovoga puta sa svojim stihovima bio podrška autoru „Tajna ruže“.
– U mojoj „Tajni ruže“ sadržan je čitav životni ciklus. U njemu se prepliće sva raznolikost vremena,društva,sazrevanja i emocija,kako mojih,tako i onih ljudi koji su bili temelj na kojem je nastajala moja knjiga. Moje pesme,to sam ja i svet u kome se srećem,radim,volim,slavim,tugujem,pišem,živim,rekao je Antanasković.
Tema ove knjige su ljudi i događanja koji si izazivali hroničara u autoru.
– Pretočiti život u stihove je neka vrsta moje potrebe,rekao bih nužnosti. Najedanput,kao neki impuls stihovi krenu i ako je olovka u blizini deo tog sveta je vrlo brzo na papiru,praktično u par minuta. Rekao bih trenutak do trenutka,stih za stihom,skoro pa kao biografija učesnika u događajima koje pesme opisuje. Možda čak letopis,hronika,pa i biografija na neki način,istakao je na promociji Goran Pop Antanasković.
Recenzent knjige „Tajna ruže“ Vlasta N. Cenić je zapisao da je Antanasković čitaocima podario pesme na radost,jer se iz njih oseća snaga,lepota i vrednost poezije.
Prema mišljenju Cenića Goran Antanasković je novi pregalac na njivi pesništva,nije podložan uticaju modernih pravaca i strujanja. On ima svoj način pisanja,voli rimu i strofu,pesničke slike su mu bogate,sa zvučanjem i značenjem.
– Svoja umetnička interesovanja on čvrsto vezuje i za nacionalne korene i uvek sudbonosna balkanska vremena. Ako bismo tražili moto ove knjige,bila bi to ljubav i traganje za njom kroz čežnju,iščekivanje,radost i tugu,zaključio je Cenić.
Goran Antanasković je rođen 1960. godine. Piše od srednje škole,uglavnom poeziju. Od 2001. godine radi kao veroučitelj u OŠ „Toplički heroji“ u Žitorađi,a od 2012. i u Srednjoj školi Žitorađa. Objavljivao je u ljubljanskoj Mladini,beogradskom Novom Videlu,kao i u časopisu „Iskra“ iz Birmingena u Engleskoj. Jedan je od osnivača Omladinskog časopisa „Pro et kontra“ u Ljubljani 1985. godine. Dobitnik je „Gramate priznanja i zahvalnosti“ Eparhije šabačke za doprinos u radu sa školskom omladinom u okviru manifestacije „Moba“ u manastiru Soko – Grad.