-Pokašto je citirao stihove Rada Drainca,pesnika čijoj će odbrani od ravnodušnosti i sam posvetiti dobar deo karijere i života,a koji glase: „O noćas,noćas mesec da sedne na zadnjem sedištu poštanskih kola,kad pođem za rodni kraj…!“Govorio bih mu da bi njemu,koji je svoj plodni život podario zavičaju,najviše odgovarale seoske čeze,prevozno sredstvo koje je,mahom,vozilo mladence. „Veliki sam ja za čeze“,odgovarao bi čika Dragan,kako je zahtevao da ga svi zovu,bez obzira da li su mlađi od njega deset ili četrdeset godina,započeo je priču o Borisavljeviću Zoran Cvetković.
Bio je u pionirskoj ekipi koja je ustanovila „Drainčeve susrete pesnika“,jedinstvenu na ovim prostorima,kroz koju su prošli i oplemenili je Stevan Raičković,Ljubomir Simović,Matija Bećković,Gustav Krklec,Miodrag Pavlović,Brana Petrović i drugi. Rado je prepričavao kako je Brana sav novac od nagrade,a nije ga bilo malo,potrošio iste noći,krenuvši sa društvom od Prokuplja ka Skoplju,svrativši u svaku birtiju koja je bila otvorena.
Dragoljub Mirković je govorio o Borisavljeviću kao književnom stvaraocu.
-„Male obnove“ je prva njegova zbirka pesama i mala knjiga sa velikim pesmama. On,Voja Krasić i Aleksandar Černov bili su u to vreme mladi i vedri i tražili su svog književnog oca. Svakako je to bio Rade Drainac,te se tako cela priča o njemu i obnovila,a susreti oživeli,rekao je najpre Mirković.
U ovoj,ali i u ostalim njegovim pesmama,prema mišljenju Mirkovića postojala je i uvek bila prisutna „stalna jeza“.
-To se ne može dovoljno dobro i jasno objasniti. Ni kao čitalac,ni kao kritičar. Pesme su mu elegične,svaka je pomalo oda životu,mladosti,rodnom kraju,sve teče sa tugom i završava se elegično. Neobično za celu zbirku,ali tako je i u drugim knjigama. Njegova prva knjiga,već ima pesmu „Stare jeze“ ,a na drugu,koja nosi isti naziv,se čekalo punih dvadeset godina. Odakle njemu ta „jeza“,zapitao se Mirković i rekao da bi voleo da je tu da ga upita zašto je u pisanju pravio toliko duge pauze.
Pohvalio je Borisavljevićevu zbirku „Avram“,koju je objavio 2014. godine,naglašavajući da su „Avramovo domaćinstvo“ i „Avramova kći“ najlepše i najznačajnije u njoj.
Daniel Jovanović,Dragan Ognjanović i Ljubiša Krasić su se složili da je Dragan Borisavljević pravi primer kako treba da izgleda jedan kulturni poslenik.
-Bio je veoma svestran čovek. Pažljiv prema svima,korektan i uvek skroman sa pravim pitanjem za svakog. Dobar komšija,koji se pored pisanja poezije bavio novinarstvom i pčelarstvom,rekao je Jovanović.
Srđan Živković je govorio o njegovom Avramu iz istoimene zbirke,a Dragan Barjaktarević je naglasio da je Borisavljevića obeležio stih njegove pesme,koji kaže „Bojim se objaviće se,nadam se objasniće se.“ Njime je,prema mišljenju Barjaktarevića,objašnjena Borisavljevićeva opreznost,koja je bila deo njegove ličnosti,karakterna osobina,pa se tako ogledala i u književnom stvaralaštvu.
-Ove godine se navršilo dvadeset godina od smrti Voje Krasića,a čika Dragan je umro ove godine. Ono što se manje zna jeste da su u ono vreme pesnici koji su bili osnivači „Drainčevih susreta“ bili jako povezani. Vojin tihi pratilac bio je Borisavljević,a Borisavljevićev,Voja. Prva Draganova pesma nosila je Vojine stihove,a Vojina Draganove. Dragan Borisavljević je i kao direktor i pesnik i novinar bio pravi gospodin,umeren i odmeren u svemu,istakao je Krasić.
-Ostaće zapamćen i po znamenitim brkovima,karakterističnom glasu kojim je deklamovao na srpskom i ruskom i svoje i tuđe stihove,po retko zabeleženoj skromnosti,čak i u vreme kada je bio savezni poslanik iz ovog kraja. Iza njega ostaju pesme,vrlo često korišćen i citiran rad o govoru Prokuplja i okoline,mnogobrojni novinski članci i govori koje je pisao za druge. Umeo je i znao to,kao još mnogo toga,sem trenutka kada će ga nebeske čeze iz rodne pločničke doline odvesti u nezaborav,naglasio je Cvetković.
Svi su se složili da je bio svestrana ličnost. Uspešan kao prosvetni radnik i direktor,čovek koji bi rado pomagao mladima,učeći ih stvarima koje će im biti od koristi za život,kroz savete koje bi im nenametljivo davao.
-Njegov „Avram“ je 2014. godine proglašen za najbolju knjigu topličkog pisca. Već sledeće godine Dragan Borisavljević je dobio pesničku nagradu „Drainac“ za životno delo i doprinos koji je davao kulturnoj i književnoj sceni Toplice,podsetio je Ognjanović i dodao da su mu pesme prevođene na makedonski,bugarski i beloruski,a da je on prevodio sa ruskog i makedonskog jezika.
Pored pesama,pisao je priče i književnu kritiku.Objavio je naučni rad „Govor Prokuplja i okoline“ i monografiju „Prokuplje“. Zastupljen je u nizu antologija,zajedničkih zbirki i zbornika,kao i u Leksikonu pisaca Jugoslavije.
Pune četiri decenije je objavljivao priloge u dnevnom lisdtu „Politika“,gde su mu veoma zapažene reportaže iz Toplice. Član je Udruženja književnika Srbije i dobitnik Zlatne značke Kulturno prosvetne zajednice Srbije,Svetosavske povelje,Oktobarske nagrade i drugih književnih i društvenih priznanja.