U Narodnoj biblioteci „Rade Drainac“, predstavljanjem izabranih pesama, jednog od osnivača književne manifestacije „Drainčevi susreta pesnika“ prokupačkog stvaraoca Voje Krasića, zatvorena je ovogodišnja 60. jubilarna pesnička manifestacija. Reč je o zbirci „Okolo kiša nalik na ćirilicu“, koju je priredila prof. dr Mirjana Bojanić Ćirković.
-Voja Krasić je antologijski pesnik, a ova kvalifikacija se ne odnosi na njegovu zastupljenost u cvetnicima topličke poezije i šire. Umesto statusa, odrednicu antologijsko, u kontekstu stvaralaštva Voje Krasića, treba tumačiti kao kvalitet mikrokosmosa njegovog stvaralaštva (stiha) i mikrokosmosa njegovog opusa (zbirke). Retki su pesnici estetski ujednačenog opusa, a još ređi stvaraoci, koji ne poseduju nijedan loš stih, u smislu njegove „uspelosti“ ili prozračnosti, rekla je prof. dr Mirjana Bojanić Ćirković, koja je priredila ovu zbirku poezije.

Prema njenim rečima, ovim izborom pesama nastojali su da prikažu u isti mah autentičnog i tipičnog stvaraoca Voju Krasića, te je u tom smislu, u izboru najviše zastupljena njegova tipična pesnička forma pesme kratkog i slobodnog stiha, oblikovane kroz jedan, dva ili tri katrena.
-Ovakav oblik svedoči o njegovom stvaralačkom traženju kondenzovane reči, odnosno motiva, detalja ili pojma velike semantičke gustine, koja ga opet ne hermetiše, već ga takvog, jednoobraznog, a visokosemantizovanog otvara svakom čitaocu na drugačiji način. Ovakvim izborom, između ostalog, potvrđuje se da je Krasić pesnik forme, dok se dodatno naglašava njena eliptičnost nesrazmerna punoći značenja, dodala je Bojanić.
Ona je navela da Krasićev opus sadrži i pesme dužeg stiha, nalik na bugarštice, sa sve refrenom, međutim, iako je njihova tematika epska, to nisu klasične pesme „na narodnu“, već intuitivno-refleksivne pesme. One se uzdižu do univerzalnih dimenzija, sadržanim u onome opšteljudskom–ljubavi, radosti, patnji, bolu, strahu, nadi i čitavoj lepezi nijansi ovih „esperantski“ razumljivih oseta. Ovakve pesme su, kako je objasnila, takođe specifikum Krasićevog opusa i tu se nalazi prostor, za još jedno novo čitanje stvralaštva ovog autora.
-Naslov našeg izbora, stih „okolo kiša nalik na ćirilicu“ –kao ni sa čim uporediva pesnička slika–sublimira pomenutu svekoliku (a)tipičnost Krasićeve poezije, a ujedno je metonimija mnoštva Krasićevih vešto razgrnutih dubina u pojavnom svetu. Zato čitaocima ostavljamo da, podstaknuti našim smernicama, nađu svoju ključevitu pesničku sliku za novo oslikavanje Krasićeve poezije, jer „to oko, taj mali grad, rasprskava se nad ovom dolinom“ poezije, zaključila je prof. dr Mirjana Bojanić Ćirković.

Prokupački stvaralac Srđan Siđa Živković, koji je poznavao i radio sa jednim od osnivača „Drainčevih susreta pesnika“ Vojom Krasićem, ovom prilikom je rekao da objavljivanjem ove pesničke zbirke ponovo sreće Voju Krasića, posle 30 godina, napokon i ne slučajno, već namenski, sa dozom srama što ga tri decenije nije bilo u antologijama, na književnim susretima, na pomenima.
-Srećem ga ispred biste Rada Drainca, skida Raku sa krsta i vaskrsava ga. Srećem ga kraj spomenika Kosti Vojinoviću. Umesto cveća baca mu stihove. Srećem ga dok njegov otac deli hleb kao car carevinu. Srećem ga usamljenog, okruženog fasciniranim stihorepkama, a ipak neispunjenog, zabijenog u stih. Ni malograđanska prinuda da bude viđen kao drugačiji, da mu se repovi vuku od nedraga do njegovog kućnog praga ne pomažu mu da se prikaže kao srećan. Pravi pesnik, pomislih i zaključih–nema lepšeg zadatka nego ponovo čitati ovog pesnika, istakao je je na promociji ovaj prokupački pesnik.
Ono što je, kako su naglasili učesnici promocije najvažnije da se ne zaboravi-jeste da je njegovo ime neizostavno-kada danas govorimo o pokretanju Drainčevih susreta, prvim brojevima časopisa TOK, prvim književnim susretima, prvim koracima izdavačke delatnosti, zaključno sa antologijama jugoslovenskog značaja, kad govorimo o obnavljanju Topličkih novina i mnogo čemu drugom što je vezano za kulturu ovog kraja.
Vojislav Voja Krasić bio je srpski književnik, toplički pesnik, antologičar, književni kritičar, jedan od osnivača Književnog društva „Rade Drainac“ i njegov prvi predsednik, pokretač i organizator kulturnog života u Prokuplju i Toplici od šezdesetih godina 20 veka. Jedan je od pokretača i časopisa TOK i njegov urednik od 1967. do 1989. godine, utemeljivač „Drainčevih književnih susreta“ u Prokulju, glavni i odgovorni urednik ,,Topličkih novina“, glavni i odgovorni urednik programa Radio Toplice.
Autor je brojnih književnih dela za koja je bio nagrađivan značajnim nagradama.